IVICA BUBALO, ESTRADNI MENADŽER IZ SPLITA, ORGANIZATOR THOMPSONOVA KONCERTA KOJI SE PRETVORIO U SUMMIT EKSTREMNE DESNICE
VOLIO BIH DA NIJE BILO USTAŠA
“Na koncertu je bilo i gledatelja s ustaškim oznakama, i to mi smeta. Ali mislim da je takvih bilo jedva stotinjak, makar bih apsolutno volio da ih nije bilo ni toliko. Kad sam vidio ustašku kapu na momcima od šesnaest godina, sve mi je bilo jasno. S tom djecom bi netko morao popričati. Kažem, volio bih da toga nije bilo! Meni je najvažnije da mi se nitko nije miješao u posao niti mi postavljao bilo kakve za-htjeve”
| IVICA BUBALO |
Od škole imam srednju ekonomsku, dalje nisam išao. U menadžerstvu sam od sredine sedamdesetih. U ovaj posao sam ušao s nekih 27 godina. U to vrijeme ovim se poslom u čitavoj Hrvatskoj ozbiljno bavio možda samo jedan čovjek. Vrhunce karijere sam dosegnuo u ukupno 14 godina suradnje s Mišom Kovačem. Zahvaljujući njemu sam, zapravo, i ušao u ovaj posao”, kaže Ivica Bubalo, estradni menadžer s 26-godišnjim iskustvom, koji je prošle nedjelje organizirao i Thompsonov koncert na splitskome Poljudu. “Hvala bogu, danas već mogu birati s kim radim, i pritom mi je naročito bitno tko je zapravo izvođač s kojim bih trebao raditi i kakav je on kao čovjek.”
- Ne sumnjamo u to, ali u nekim slučajevima vam je zasigurno važnija zarada, recimo, na Thompsonovu koncertu, za koji ste mogli predvidjeti da će doći do politiziranja, ali ste se ipak prihvatili organizacije?
- Iskreno, mislio sam da će toga biti još više nego što je bilo. Meni je najvažnije da mi se nitko nije miješao u posao niti mi postavljao bilo kakve zahtjeve! Također, morate znati da u svečanoj loži nije bio nijedan političar.
- Nijedan?!
- Dobro, sam je ušao bivši gradonačelnik Ivan Škarić i možda još netko, ne znam sada tko... Okolo ih je bilo dosta, ali to je njihova stvar. Oni nisu bili, koliko je meni poznato, službeno pozvani.
- Čekajte, a one dvije stolice rezervirane za generale Gotovinu i Norca?
- To je bila isključivo Thompsonova ideja i odluka. To je, ipak, njegov koncert. Ja sam radio svoj dio posla. Ja sam sklon zapadnjačkom načinu poslovanja, u kojemu je najvažniji jezik brojki i slova. Možda zvučim sirovo, ali brojke su zakon.
- U redu, ali nisu li vas zasmetale ustaške oznake na majicama i kapama jednog dijela gledatelja, redom odjevenih u crnu odjeću, ako već ne zbog civilizacijskih razloga, onda makar zbog nesuglasja s koncertom bilo koje vrste?
- Jest, smetalo mi je, i zato sam u dogovoru s Thompsonom uoči koncerta izričito tražio da koncert bude u znaku jubileja, deset godina na sceni. Unatoč svemu o čemu govorite, nakon koncerta sam bio sretan kada sam od policije čuo da nije bilo gotovo nikakvih incidenata...
- Zanemarimo li već nabrojene političke ekscese?
- Iskreno rečeno, uvijek sam se micao od politike, a ako baš hoćete, malo se u nju i razumijem.
- Dobro, ali ikonografija ekstremne desnice, odnosno ustaštva, ipak nadilazi okvire politiziranja u demokratskom sustavu? Ne osjećate li potrebu da se, kao organizator, na neki način od toga ogradite?
- Istina, bilo je i toga, vidjeli smo i na HTV-u. Ali mislim da je takvih bilo jedva stotinjak, makar bih apsolutno volio da ih nije bilo ni toliko. Kad sam vidio tu odoru i ustašku kapu na momcima od šesnaest godina, sve mi je bilo jasno. S tom djecom bi netko morao popričati, jer sumnjam da oni uopće znaju o čemu je zapravo riječ. Kažem, volio bih da toga nije bilo!
- Hoćete li nakon ovoga koncerta ipak sugerirati Thompsonu da se, barem u ime nekakve glazbene profilacije svojega izraza, okani amaterskog politiziranja na koncertima?
- Pazite, prije nego što sam ušao u suradnju s Thompsonom, obišao sam petnaestak njegovih koncerata. I ako je suditi po tim koncertima, on nije iskazivao neke političke ambicije. Također, znam da je svjestan da se brojni političari pokušavaju uslikati s njim, ali on i to izbjegava.
- Znate li za Thompsonove radikalne medijske istupe u kojima je znao poručiti i kako “jebe mater Račanu i onome koji je glasao za njega”?
- Ne, teško mi je u to i povjerovati, barem koliko ga poznajem. Nisam ga nikada čuo da psuje. A sad, kakva su njegova politička uvjerenja, nije moja stvar.
- Kako ste zapravo počeli surađivati s Thompsonom?
- Thompson je, kao što znate, započeo s pjesmom “Čavoglave”. Osobno sam bio uvjeren da on od toga ne može dalje. Time si je nametnuo tešku hipoteku, ali je potom ipak uspio napraviti nekoliko lijepih balada. Thompson je, uz Gibonnija, danas jedina prava zvijezda na hrvatskoj estradi, jer nije nastao kao produkt TV-kampanje... Pazite, ja sam ovo ljeto u Splitu radio na organizaciji tri uzastopna jazz-koncerta, i to sa svjetskim imenima. Svake večeri smo imali jedva sedamdesetak posjetitelja. Nažalost. To znači da je pitanje ima li u Splitu uopće publike za takvo što. A kad radim Zečića, Matu Bulića, Doris Dragović, Severinu – sve je puno. Naravno, to ne znači da treba odustati od ostalih projekata, jer bi to bilo žalosno za Split. Znate, žalostan sam kada vidim da se mladi danas zabavljaju slušajući narodnjake. A onda ista ta publika ide na rijetke rock-koncerte, pa na Gibonnija. Jasno mi je da su neki došli i na Thompsona upravo zato što se u gradu ništa ne događa. A zašto recimo i U2 sutra ne bi svirali na Poljudu, jednom od najakustičnijih, ali i najneiskorištenijih stadiona u Europi? U2 ne spominjem tek tako, jer kontakti za iduću sezonu već postoje!
- Kako se nosite s činjenicom da je menadžerstvo uglavnom na lošem glasu?
- Nažalost, u ovom poslu vlada strašan kaos. Postoje neka nepisana pravila, recimo, o nemiješanju u regije koje “pokriva” netko drugi, ali neki se ne drže ni toga. Sve su to stvari koje profesiju dovode na loš glas. Konkurencija je poželjna, ali činjenica je da se danas ovim poslom bave i mnogi ljudi željni brze zarade: mesari, ugostitelji i slični, što samo degradira ovu profesiju. Istina, i na sceni su se pojavili brojni izvođači koji snime jedan spot, nastupe u nekoliko diskoteka, ali onda shvate da je njihova slava imaginarna. I to u pravilu teško podnose.
Izvor: Feral.hr