image image image image
Turneja hrvatskog Sinatre ?or?i Peruzovi? na velikoj turneji po stara?kim domovima  
Regionalno postaje nacionalno  
Klapski spektakl Ne damo te pismo naša koji je u proteklih šest godina na splitskom stadionu u Poljudu okupio više od 100.000 ljudi, ove godine dobiva poja?anje.    
Veliki slavljeni?ki koncert na Starom placu 19. srpnja s po?etkom u 20.30 sati                  
Error
  • XML Parsing Error at 1:481. Error 9: Invalid character
  • XML Parsing Error at 1:594. Error 9: Invalid character

Tekstovi press clippinga

IVICA BUBALO, ESTRADNI MENADŽER IZ SPLITA, ORGANIZATOR THOMPSONOVA KONCERTA KOJI SE PRETVORIO U SUMMIT EKSTREMNE DESNICE

VOLIO BIH DA NIJE BILO USTAŠA

 

“Na koncertu je bilo i gledatelja s ustaškim oznakama, i to mi smeta. Ali mislim da je takvih bilo jedva stotinjak, makar bih apsolutno volio da ih nije bilo ni toliko. Kad sam vidio ustašku kapu na momcima od šesnaest godina, sve mi je bilo jasno. S tom djecom bi netko morao popri?ati. Kažem, volio bih da toga nije bilo! Meni je najvažnije da mi se nitko nije miješao u posao niti mi postavljao bilo kakve za-htjeve”

verzija za tisak


IVICA BUBALO

Od škole imam srednju ekonomsku, dalje nisam išao. U menadžerstvu sam od sredine sedamdesetih. U ovaj posao sam ušao s nekih 27 godina. U to vrijeme ovim se poslom u ?itavoj Hrvatskoj ozbiljno bavio možda samo jedan ?ovjek. Vrhunce karijere sam dosegnuo u ukupno 14 godina suradnje s Mišom Kova?em. Zahvaljuju?i njemu sam, zapravo, i ušao u ovaj posao”, kaže Ivica Bubalo, estradni menadžer s 26-godišnjim iskustvom, koji je prošle nedjelje organizirao i Thompsonov koncert na splitskome Poljudu. “Hvala bogu, danas ve? mogu birati s kim radim, i pritom mi je naro?ito bitno tko je zapravo izvo?a? s kojim bih trebao raditi i kakav je on kao ?ovjek.”

- Ne sumnjamo u to, ali u nekim slu?ajevima vam je zasigurno važnija zarada, recimo, na Thompsonovu koncertu, za koji ste mogli predvidjeti da ?e do?i do politiziranja, ali ste se ipak prihvatili organizacije?

- Iskreno, mislio sam da ?e toga biti još više nego što je bilo. Meni je najvažnije da mi se nitko nije miješao u posao niti mi postavljao bilo kakve zahtjeve! Tako?er, morate znati da u sve?anoj loži nije bio nijedan politi?ar.

- Nijedan?!

- Dobro, sam je ušao bivši gradona?elnik Ivan Škari? i možda još netko, ne znam sada tko... Okolo ih je bilo dosta, ali to je njihova stvar. Oni nisu bili, koliko je meni poznato, službeno pozvani.

- ?ekajte, a one dvije stolice rezervirane za generale Gotovinu i Norca?

- To je bila isklju?ivo Thompsonova ideja i odluka. To je, ipak, njegov koncert. Ja sam radio svoj dio posla. Ja sam sklon zapadnja?kom na?inu poslovanja, u kojemu je najvažniji jezik brojki i slova. Možda zvu?im sirovo, ali brojke su zakon.

- U redu, ali nisu li vas zasmetale ustaške oznake na majicama i kapama jednog dijela gledatelja, redom odjevenih u crnu odje?u, ako ve? ne zbog civilizacijskih razloga, onda makar zbog nesuglasja s koncertom bilo koje vrste?

- Jest, smetalo mi je, i zato sam u dogovoru s Thompsonom uo?i koncerta izri?ito tražio da koncert bude u znaku jubileja, deset godina na sceni. Unato? svemu o ?emu govorite, nakon koncerta sam bio sretan kada sam od policije ?uo da nije bilo gotovo nikakvih incidenata...

- Zanemarimo li ve? nabrojene politi?ke ekscese?

- Iskreno re?eno, uvijek sam se micao od politike, a ako baš ho?ete, malo se u nju i razumijem.

- Dobro, ali ikonografija ekstremne desnice, odnosno ustaštva, ipak nadilazi okvire politiziranja u demokratskom sustavu? Ne osje?ate li potrebu da se, kao organizator, na neki na?in od toga ogradite?

- Istina, bilo je i toga, vidjeli smo i na HTV-u. Ali mislim da je takvih bilo jedva stotinjak, makar bih apsolutno volio da ih nije bilo ni toliko. Kad sam vidio tu odoru i ustašku kapu na momcima od šesnaest godina, sve mi je bilo jasno. S tom djecom bi netko morao popri?ati, jer sumnjam da oni uop?e znaju o ?emu je zapravo rije?. Kažem, volio bih da toga nije bilo!

- Ho?ete li nakon ovoga koncerta ipak sugerirati Thompsonu da se, barem u ime nekakve glazbene profilacije svojega izraza, okani amaterskog politiziranja na koncertima?

- Pazite, prije nego što sam ušao u suradnju s Thompsonom, obišao sam petnaestak njegovih koncerata. I ako je suditi po tim koncertima, on nije iskazivao neke politi?ke ambicije. Tako?er, znam da je svjestan da se brojni politi?ari pokušavaju uslikati s njim, ali on i to izbjegava.

- Znate li za Thompsonove radikalne medijske istupe u kojima je znao poru?iti i kako “jebe mater Ra?anu i onome koji je glasao za njega”?

- Ne, teško mi je u to i povjerovati, barem koliko ga poznajem. Nisam ga nikada ?uo da psuje. A sad, kakva su njegova politi?ka uvjerenja, nije moja stvar.

- Kako ste zapravo po?eli sura?ivati s Thompsonom?

- Thompson je, kao što znate, zapo?eo s pjesmom “?avoglave”. Osobno sam bio uvjeren da on od toga ne može dalje. Time si je nametnuo tešku hipoteku, ali je potom ipak uspio napraviti nekoliko lijepih balada. Thompson je, uz Gibonnija, danas jedina prava zvijezda na hrvatskoj estradi, jer nije nastao kao produkt TV-kampanje... Pazite, ja sam ovo ljeto u Splitu radio na organizaciji tri uzastopna jazz-koncerta, i to sa svjetskim imenima. Svake ve?eri smo imali jedva sedamdesetak posjetitelja. Nažalost. To zna?i da je pitanje ima li u Splitu uop?e publike za takvo što. A kad radim Ze?i?a, Matu Buli?a, Doris Dragovi?, Severinu – sve je puno. Naravno, to ne zna?i da treba odustati od ostalih projekata, jer bi to bilo žalosno za Split. Znate, žalostan sam kada vidim da se mladi danas zabavljaju slušaju?i narodnjake. A onda ista ta publika ide na rijetke rock-koncerte, pa na Gibonnija. Jasno mi je da su neki došli i na Thompsona upravo zato što se u gradu ništa ne doga?a. A zašto recimo i U2 sutra ne bi svirali na Poljudu, jednom od najakusti?nijih, ali i najneiskorištenijih stadiona u Europi? U2 ne spominjem tek tako, jer kontakti za idu?u sezonu ve? postoje!

- Kako se nosite s ?injenicom da je menadžerstvo uglavnom na lošem glasu?

- Nažalost, u ovom poslu vlada strašan kaos. Postoje neka nepisana pravila, recimo, o nemiješanju u regije koje “pokriva” netko drugi, ali neki se ne drže ni toga. Sve su to stvari koje profesiju dovode na loš glas. Konkurencija je poželjna, ali ?injenica je da se danas ovim poslom bave i mnogi ljudi željni brze zarade: mesari, ugostitelji i sli?ni, što samo degradira ovu profesiju. Istina, i na sceni su se pojavili brojni izvo?a?i koji snime jedan spot, nastupe u nekoliko diskoteka, ali onda shvate da je njihova slava imaginarna. I to u pravilu teško podnose.

 

Izvor: Feral.hr

 

KAKO ŽIVE ŠTO RADE HRVATSKI GLAZBENI MENADŽERI

Rudarski život u sjeni reflektora

Ne plivamo u novcu niti vozimo skupe automobile, ne živimo u vilama s bazenima - naš je život poput onog u hitnoj službi, objašnjava nam Pero Kozomara koji brine o angažmanu Petra Graše i Jole. Ivica Bubalo, koji se brinuo svojedobno o Miši Kova?u, a danas organizira glazbene doga?aje u Dalmaciji, tvrdi kako postoje dvije vrste menadžera - oni koji kreiraju projekte i oni koji preprodaju pjeva?e. Edvin Softi? se srami kad ga netko nazove menadžerom, Ozren Kanceljak za svoju tvrtku tvrdi kako nije konkurencija, ve? nadopuna menadžerima, Branko Pai? pak za loše stanje na estradi okrivljuje HTV...

Tko su hrvatski glazbeni menadžeri ili, kako ih neki vole nazivati, izvršni producenti? Kolika im je zarada i kako žive? Na ova i sli?na pitanja mediji su ve? pokušavali odgovoriti, ali kako nas uvjeravaju sami menadžeri, krivo, jer oni nisu bogataši pa sukladno tome ne voze ni skupe automobile ni jahte, niti žive u vilama i kupaju se u bazenima. Život im nije nimalo “zvjezdan” kako se to prikazuje.
- Zadovoljan sam svojim primanjima, ali to nije ni blizu onome što se govori. Mediji stvaraju takav dojam da javnost misli da se oko nas vrte milijuni. Tek sam lani nakon 12 godina mukotrpnog rada kupio mali stan, a vozim “opel vectru” staru 10 godina. Neki pjeva?i imaju bazene, ku?e i sve što ide uz to, ali menadžeri ne. Radim po cijeli dan pa otkako u 8 ujutro prolistam Slobodnu i Jutarnji, ne stajem. U 9 sam na kolodvoru, nosim plakate koje autobusom šaljem po cijeloj zemlji, a i vani. Zatim se vra?am u ured i zovem sve one koji nam do tada nisu platili. Zatim uskla?ujem koncerte, tražim nove gaže za svoje pjeva?e. Oko 15 sati idem na objed poslije kojega popijem 88. kavu. Onda opet u ured — pripremam ugovore, sre?ujem administrativne poslove i opet šaljem plakate. Radni dan mi završi oko 22 sata, a onda me netko iz Australije zove u pono? ili jedan—dva u no?i. Ovaj posao je otprilike kao hitna pomo? — objašnjava nam detalje svoga posla Pero Kozomara, estradni menadžer Petra Graše i Jole, dodaju?i da nije istina da je njegov posao “neradni?ki” kako se to u javnosti u nekim medijima prezentira.
TV6D.jpg (7464 bytes)— Ovo je posao kao, primjerice, posao rudara. Glava mi je puna svega, stalno sam u autu i na telefonu. Puno je nervoze, tu je gomila potrošenih živaca, puno stresa — žali se Kozomara, ali ipak priznaje da mu je ovaj posao ušao u krv, pa je sada prekasno za “prekvalifikaciju”.
Menadžeri i izvršni producenti poznati su javnosti po tome da “podbadaju” jedni druge, nerijetko se koriste?i prljavim podmetanjima, a nemali je broj i ljubomornih, pa me?uljudski odnosi u atmosferi “kra?e” pjeva?a i nisu na nekoj zavidnoj razini. No, tko su naši menadžeri?

 

— Ma ima svega tu kod nas. Ja te ljude dijelim na dvije grupe. Jedna su oni ljudi koji svojim novcima i idejama kreiraju projekte i posao, a druga je ona koja samo preprodaje pjeva?e i ti mi nisu dragi. Ovih zadnjih je 90 posto jer se njihov cijeli posao sastoji u tome da nazovu diskoteku i kažu da, primjerice, Severina zapada toliko i toliko, zatim nju nazovu, zajam?e joj 10.000 maraka, potom pošalju plakate i onda uzmu proviziju. I to je to.

To je najlakše zara?eni novac na svijetu i ja se toga grozim. To je posao baba na pazaru i ništa drugo. Takve ljude ne mogu nazvati menadžerom jer njih nije briga kako ?e koncert biti reklamiran, kako ?e biti napravljen i masu drugih stvari koje se njih ne ti?u. Ti?e ih se samo kako uzeti novac. Ja sam prije izvršni producent nego menadžer jer ako radim koncert na stadionu, onda je to moja ideja, moj novac, moja realizacija i sve moje. To je moj posao i ovisno o tome kako ga napravim ovisi ho?u li izgubiti ili dobiti — govori nam Ivica Bubalo, poznati hrvatski organizator megadoga?aja koji se, me?u ostalim, dugi niz godina brinuo i o karijeri Miše Kova?a.

— Puno se toga promijenilo. Sada pjeva?i imaju dva mobitela pa ih nekada izravno zovu i ugovaraju koncert. Prije je to bilo nezamislivo jer je dobar pjeva? bio institucija. Mi smo u zadnjih 20 godina imali samo tri ili ?etiri prave zvijezde. Do rata smo imali Mišu Kova?a, a od rata Thompsona i Gibonnija, kaže Bubalo, kojega smo pitali zbog ?ega je izostavio Olivera.

— Ma Oliver ni amo ni tamo ne spada. On u zadnjih deset godina, iskreno re?eno, nije ima pismu. Živi na slavi ondašnjih pjesama Zdenka Runji?a prije 15—20 godina. On je možda najbolji vokal, ali... — strogo navodi Bubalo.

 

Menadžer i izvršni producent Edvin Softi? koji je stvarao Taj?i, Severinu, Giuliana, Grašu..., a koji se sada bavi stvaranjem novog izvo?a?a, Lane, govori nam kako je pomalo razo?aran stanjem na našoj estradi, a i me?u ljudima koji se bave istim poslom kao i on.
— Kad me netko nazove menadžerom, onda se malo toga i sramim. Menadžer je po meni u Hrvatskoj osoba koja je posrednik izme?u diskokluba i izvo?a?a, a za što uzima postotak. S druge strane, izvršni producent kao što sam ja ?ovjek je koji stane od samog po?etka iza djevojke koja ima 18 godina, primjerice Taj?i, i gradi njezin put i život i sudjeluje s njom u svemu. Što se ti?e Lane, ja sam ve? dugo u ovom poslu da znam što Lana ima u sebi. Mi smo tom projektu studiozno pristupili pa smo, što na imageu, što u studiju, radili šest—sedam mjeseci. Mislili smo da je najbolji na?in da pokažemo njezin talent na jednoj promociji, jer nema više sistema po kojemu se izbaci jedna pjesma pa se dodvoravate urednicima na radiju i televiziji da je “vrte”, pa onda druga i tako... U hitu HTV—a nekada slušam pjesme izvo?a?a koje prvi put vidim i pitam se odakle su došli i tko su. To je srozalo našu estradu. Oko nekih možda i kvalitetnih pjeva?a nekada se skupljaju ljudi koji samo vide korist i interes. U ovom poslu tako?er i svatko svakoga laže. Ovaj govori da ima devet gaža, ovaj 17... — kaže Softi?, dodaju?i da nema baš puno ljudi koje on poštuje u ovome poslu jer ve?ina menadžera samo se briga kako zaraditi svojih deset posto i kako što ve?i broj diskoteka staviti pod svoju kontrolu.
— Registriran sam, imam tvrtku koja se bavi poslovnim savjetovanjem i komunikacijskim konzaltingom. Osim za estradu radim i za ostale brojne tvrtke, a pjeva?ima vodim politiku ugovaranja poslova, diskografiju, sponzorstva, medijske nastupe, projekte i sve ostalo. To sve radim s Gibonnijem u posljednjih pet godina, a s Oliverom povremeno radim velike projekte, pa tako spremamo njegove koncerte u zagreba?kom Domu sportova i Ljubljani. Kada ja nešto radim, u to moram biti siguran, a radim samo velike projekte. Glazbenike tretiram kao što tretiram i druge velike kompanije koje traže moje usluge — govori nam Ozren Kanceljak koji je uveo novu vrstu organiziranja poslova na estradi, a po zapadnja?kim metodama.
— Na ovaj na?in, kako ja to radim, to nitko ne radi. Ja nisam konkurencija menadžerima, ve? samo nadopuna — kaže Kanceljak koji nam otkriva da se zarade mogu kretati od minimalnih deset pa do 30 ili ?ak i 50 posto, s obzirom na ulog pojedinog izvršnog producenta ili ulaga?a.
Branko Paji? koji pod svojom “kapom” ima Dražena Ze?i?a, Jasmina Stavrosa, Danijelu, a preuzeo je i organizaciju turneje Mate Buli?a, govori nam da u Hrvatskoj ima petnaestak profesionalaca menadžera, dok Pavao Podolski, menadžer Parnog valjka, navodi da ni svi od tih 15—ak menadžera ne mogu dobro živjeti jer iako mediji pišu o velikim bogatstvima i zaradama, ako se nema jakog izvo?a?a s kojim se može puno raditi, onda se svaštari sa svim i svakim, a posao menadžera postane prili?no stresan i kratkotrajan. Spomenuti Paji? nam govori da je HRT najviše kriv za ovakvu situaciju na estradi jer umjesto da se poti?e doma?u industriju glazbe, forsiraju se strani izvo?a?i i na taj na?in, umjesto financiranja hrvatskih zvijezda, financiraju se stranci. Uz to što se menadžeri prepiru tko ima više nastupa, te tako i sami podgrijavaju teze da su im zarade, malo je re?i milijunske, sukobi nastaju kada do?e ljeto. Naime, ve?ina ih o?ekuje da ?e dolaskom toplijih dana do?i bolji dani za estradu pa u ono malo diskoteka koje rade “sezonski” nastoje pošto—poto utrpati i svoje izvo?a?e željne brze ljetne zarade.

 

Instant zvijezde

Ivica Bubalo osvrnuo se i na sve ve?u produkciju instant- -zvijezda, za koje nikada nitko nije ?uo, a odjednom se pojavljuju na naslovnicama tiskovina.
— To je produkt zagreba?ke bolesti jer takvo nešto iz Splita nikada ne?e do?i. Iz Splita, kada nešto krene, to ima svoj razlog, svrhu, cilj, cijeli svoj put koji je osmišljen. Netko u Zagrebu u džepu ima 20.000 maraka pa kaže: “Amo stvorit zvijezdu”. To je zagreba?ka bolest jer se to može dogoditi samo gore. Oni iz nemo?i ne znaju što bi — kaže Bubalo, kojemu je, kako navodi, iznimno žao što su iz ovog posla otišla dva mlada, ali iznimno talentirana ?ovjeka, Karlo Ruži? koji se otisnuo u ekstremne poslove i Vicencije Blagai? koji organizira sajmove, a nakon što su uvidjeli kakav je ovaj posao. Bubalo dodaje da on poznaje u Hrvatskoj tek tri ili ?etiri ?ovjeka koji dobro rade poslove vezane uz estradu i mogu od toga dobro živjeti.

 

Izvor: Slobodna Dalmacija

   

Page 1 of 6

Vijesti i najave

  • Klapski spektakl Ne damo te pismo naša koji je u proteklih šest godina...
  • Veliki slavljeni?ki koncert na Starom placu 19. srpnja s po?etkom...
  • 1
  • 2
  • 3